1953, Bosna in Hercegovina
Rojen 1953 v Šehovcih v občini Sanski Most. Šolal se je v Sanskem Mostu in Zenici. Delal je v RKM Zenica, pozneje v Geološkem zavodu Ljubljana. Pred vojno se je vrnil v Sanski Most in se posvetil kmetovanju na družinski kmetiji. Objavil je deset knjig poezije in dve knjigi proze. Njegove pesmi so prevedene in objavljene v slovenščini, nemščini, švedščini, francoščini, ruščini, angleščini, katalonščini, madžarščini, arabščini in albanščini. Prevaja iz slovenščine. Od leta 2008 dalje dela kot kulturni animator v Narodni knjižnici Sanski Most. Za svoja dela je prejel več literarnih nagrad.
Pred sam rat objavljuje dvije knjige. 1991. godine postaje akreditirani novinar «Oslobođenja» i RTV BiH, dopisnik iz Sanskog Mosta. Na tom poslu zatiče ga rat, što će mu kasnije pričiniti mnoge životne probleme od okupacijskih vlasti. Tokom rata 1992.-1995. zbog svog angažiranja protiv nasilja u BiH hapšen je i zatvaran od vlasti samozvane Republike Srpske BiH. Optužen je za špijunažu,gdje je po Zakonima tkz. RS BiH bila predviđena smrtna kazna. Proveo na robiji 13 mjeseci. Robijao je u Sanskom Mostu, Prijedoru, Banja Luci i Doboju. U VIZ «Mali logor» u Banja Luci proveo je godinu dana, gdje je bio izložen strašnim psiho-fizičkim torturama, čije posljedice i danas nosi. To mu je kasnije bila i tematska preokupacija za knjigu poezije «Mali logor» i kratku prozu «Samica».
Tokom boravka u zatvoru vodi se živa aktivnost Međunarodnog PEN-a i grupe novinara u Njemačkoj ( Jurgen i Maria Klocke) za njegovo oslobađanje iz zatvora. Posebno se ističe slovenski PEN (Jaša Zlobec i Boris Novak), te njemački PEN. Njegovoj porodici u izbjeglištvu u Zenici šalje se novčana pomoć švedskog PEN-a, uz posebno angažiranja Terya Karlboma. U akciji spašavanja učestvuje Međunarodni PEN, Amnesty Internationale, MCK, razne organizacije za zaštitu ljudskih prava i mnoge humanitarne organizacije. Posebno je angažiranje njegove porodice, koja šalje pisma i apele na naznačene adrese. To inicira i posjetu povjerenice za ljudska prava UN-a gospođu Elizabet Ren, koja ga posjećuje u zatvoru u Banja Luci, ali ni to nije pomoglo da bude oslobođen. Stalni apeli, upućena pisma moćnicima bivše Jugoslavije, pismo optuženiku za ratne zločine tadašnjem predsjedniku samozvane Republike Srpske, Radovanu Karadžiću, održava stanje koje zatočeniku osigurava samo goli život. Razmijenjen je u razmjeni ratnih zarobljenika, tek poslije Daytonskog sporazuma 1996. godine.
Iste godine učestvuje u radu Međunarodnog PEN centra na Bledu, gdje ga predlažu za prestižnu stipendiju njemačkog nobelovca Heinricha Bolla.
Po povratku nastanjuje se u Sanskom Mostu i intenzivno učestvuje u kreiranju kulturnog života u lokalnoj zajednici i BiH. Nažalost ne dobija stalan posao, ali plod njegovog individualnog književnog rada su objavljene tri knjige, koje su tematski vezane za protekli rat i visoko ocijenjene od književne kritike.
I dalje angažirano radi u BiH novinarstvu, a u lokalnim medijima radi na animaciji kulturnih sadržaja, ekologije, ljudskih prava. Posebno se ističe u radu sa djecom u Nevladinoj organizaciji «Dom mladih» Sanski Most za što dobija nagrade. Uređuje kulturni program na NTV 101.